Interspolnost

Što je interspolnost?

Interspolnost je pojam koji se odnosi na niz fizičkih osobina ili varijacija koje se nalaze između stereotipnih ideala muškog i ženskog. Interspolne osobe rođene su s fizičkim, hormonalnim i/ili genetskim značajkama koje se ne mogu definirati kategorijama „ženskog“ i „muškog“. Postoji više od 30 oblika interspolnosti koje mogu imati veze s kromosomima, genitalijama, razinama hormona i/ili unutrašnjim reproduktivnim organima, te je interspolnost krovni pojam za spektar mnoštva oblika, prije negoli jedinstvena kategorija.

Kako interspolne osobe saznaju da su interspolne?

Interspolna osoba rođena je interspolna. Neke uobičajene varijacije interspolnosti dijagnosticiraju se prije rođenja preko pre-natalne genetske provjere. Interspolne osobine mogu biti vidljive pri rođenju, a neke osobine mogu postati očite u pubertetu. Ponekad se interspolne osobine evidentiraju kada osoba pokuša zatrudnjeti, a ponekad i sasvim slučajno. Ostali slučajevi mogu biti otkriveni samo tijekom obdukcije.

Koliko interspolnih osoba postoji?

Najniža popularna statistika je da je oko 1 u 2000 osoba (0.05% rođenih) interspolna, ali vjerojatnije je brojka bliža 1,7%. To čini interspolnost uobičajenom kao i mogućnost imanja crvene kose. Također, to znači da je u Europi od 742.5 milijuna ljudi (2013.), potencijalno 371.250 do 12.622.500 interspolnih osoba.

Smještaju li interspolne osobe svoj identitet ‘izvan’ rodne binarnosti? 

Interspolnost se ne odnosi na rodni identitet. Interspolne osobe imaju jednako široki raspon rodnih identiteta kao i osobe koje nisu interspolne. Neke interspolne osobe identificiraju se kao muškarci, neke kao žene, a neke imaju i druge identitete.

Zašto se interspolne osobe podvrgavaju medicinskim intervencijama?

Medicinska intervencija nastoji tijela interspolnih osoba uskladiti s idealima muškog ili ženskog. Trenutni medicinski protokoli temelje se na ideji da genitalna operacija dojenčadi ‘minimizira obiteljsku brigu i tjeskobu’ i ‘ublažava rizike stigmatizacije i konfuzije rodnog identiteta’. Kirurški zahvati usredotočuju se na izgled, a ne na osjećaj ili seksualnu funkciju. Također, genitalne su operacije djece problematične jer djeca ne mogu izraziti svoj pristanak na njih. Adolescenti_ce, pa čak i odrasle osobe, izvijestili_e su o doživljavanju pritiska od strane liječnika_ca i obitelji da se prilagode društvenim normama. Neki_e liječnici_e još uvijek vjeruju da bi objavljivanje interspolnog statusa neke osobe bilo previše uznemiravajuće. Mnogo interspolnih osoba pati od fizičkih i emocionalnih posljedica zahvata, te nametnutog im srama i sakrivanja. Na temeljnoj razini, homofobija, netolerancija i uvriježena praznovjerja podupiru suvremene metode zlostavljanja interspolnih osoba.

Aktivisti_kinje međunarodnih organizacija koji_e se bave ljudskim pravima smatraju da su medicinske intervencije na interspolnoj djeci također i problem ljudskih prava, te zagovaraju prestanak medicinski nepotrebnih operacija i dopuštanje djeci da odrastaju onako kako su rođeni, te kako bi sama donijela odluku o svome tijelu kada odrastu.

Jesu li interspolne osobe trans?

Manji broj interspolnih osoba promijeni rodni identitet, a neke od njih identificiraju se kao transrodne. Međutim, gotovo sve interspolne osobe podvrgnute su medicinskim tretmanima u svrhu potvrde pripisanog spola, a to su često zahvati na koje su morale pristati bez mogućnosti izbora. Mnoge se od njih neće identificirati sa spolom koji im je pripisan. To je dio interspolnog iskustva, što istovremeno ne znači da su interspolne osobe trans.

Jesu li interspolne osobe gej, lezbijke ili kvir?

To ovisi o osobi, kako one definiraju svoj rod i identitet, kako se predstavljaju i s kime uspostavljaju seksualne/romantične odnose. Svaka je interspolna osoba različita. Kao i svi ljudi, neke su interspolne osobe LGB ili kvir, a neke su heteroseksualne. Međutim, LGBTIQ aktivizam bori se za prava osoba koje su izvan očekivanih binarnih spolnih i rodnih normi. Interspolnost je dio LGBTIQ grupe zbog statusa interspolnosti i zajedničkog iskustva homofobije, a ne zbog spolne orijentacije ili rodnog identiteta.

Znanstvena nomenklatura interspolnosti

Interspolnost je znanstveni pojam koji opisuje sve biološke osobine spola unutar životinjskog carstva koje nisu hermafroditske. Terminologija kao što je “hermafrodit”, “pseudo-hermafrodit”, “poremećaji” i “uvjeti” u nekoj se medicinskoj literature koriste za opisivanje interspolnih osobina među ljudima. Ova terminologija nije odraz znanosti, te je samim time netočna.

Socijalna nomenklatura interspolnosti

Bilo je mnogo pokušaja pronalaženja adekvatnog nazivlja za interspolne osobe u socijalnom okruženju. Znakovito je da nitko od osoba koje ova terminologija želi imenovati nije uključen u raspravu.

Neki_e interspolni_e aktivisti_ce tvrde za sebe da su “hermafroditi”, te legitimiziraju tu odluku na isti način na koji su riječi “peder” i “lezba” prisvojene i rekonfigurirane kao oznake ponosa (badges of pride).

Iako je interspolnost ispravna znanstvena nomenklatura od 1901. godine, medicina, a posebno psihijatri_ce i psiholozi_ginje, otkrili_e su da je teško usvojiti pojam, te se u nekim slučajevima još uvijek pridržavaju hemafroditske terminologije. Smatra se da je to zbog teoretiziranja Freuda, Junga i njihovih neposrednih prethodnika.

Izraz koji su interspolne osobe same otkrile i usvojile je onaj dat od same znanosti – interspolnost. To je ključno za razumijevanje interspolnosti i zašto je uporaba tog izraza važna za nas.

Za interspolnost, više nego bilo koji drugi način posjedovanja razlika u spolnim obilježjima – poput spola, spolne orijentacije ili seksualnih odnosa – nametanje spolne i rodne terminologije i pripadajućih karakteristika bez naše suglasnosti i protiv naše volje je konstantan pokazatelj toga kako društvo reagira na naše razlike.

Interspolnim osobama nameću se rodne uloge

Dodjeljuje nam se muški ili ženski rod unatoč tome što naš spol nije poznat. Potiče nas se i često tjera na opredjeljenje za mušku ili žensku rodnu ulogu. Kirurški nas se mijenja tako da kao muškarci imamo što manje ženskih karakteristika moguće, a da kao žene imamo što manje muških karakteristika. Smatra nas se psihički bolesnima ako odbijamo rodne uloge ili dodjelu spola. Ne dozvoljavaju nam se ikakvi odstupi od spolnih i rodno binarnih očekivanja društva. Ne postoji ponašanje koje ne bi bilo shvaćeno kao muško ili žensko, odnosno ne postoje rodovi osim muškog ili ženskog unutar kojih možemo živjeti. Društvo nas konstantno tjera da pronađemo svoje mjesto unutar rodne binarnosti unatoč nepobitnim biološkim dokazima da binarnost ne postoji.

Ukratko, naše osobine su predmet stalnog brisanja od strane društva koje krije dubok homofoban strah, čak i mržnju spram naše anatomije. Mi smo predmet stalnog medicinskog eksperimentiranja koje za primarni cilj ima uklanjanje naše razlike u načinima na koje je moguće biti čovjek.

Interspolnost nije identitet, niti orijentacija

Interspolnost nije identitet, iako za neke jest. Interspolnost nije spolna orijentacija iako za neke može biti. Interspolnost također nije igra spolova iako se nekima tako čini.

Interspolne osobine, kao primjerice muške ili ženske osobine, ne mogu biti odvojene od našeg poimanja roda, naše spolne orijentacije ili načina koji pristupamo seksualnim odnosima. Interspolne osobe potpuna su ljudska bića te svaki element ljudskog poimanja spola međusobno ovisi i međusobno informira jedan drugoga. Pokrivamo punu paletu rodova i spolnih orijentacija i, pretpostavljamo, igru spolova. Rijetko govorimo o tim stvarima na našim forumima pa imam malo dokaza o tome. Naša zajednička značajka je fizička različitost anatomije spola.

Ljudska prava interspolnih osoba u Europi:

Interspolne osobe rade na zagovaraju vlastitih prava tek od 1990-ih godina. Danas svjedočimo sve većoj snazi pokreta: uspješnim zagovaranjima za prava svih interspolnih osoba na europskoj razini te u pojedinim zemljama. Svijest kreatora_ica politike i zainteresiranih strana doista raste: u 2012. godini, švicarsko je Nacionalno savjetodavno povjerenstvo za biomedicinsku etiku priznalo patnje interspolnih osoba i pozvao na okončanje prisilnih normalizirajućih operacija.

Godine 2013., Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PACE) donosi izvješće o pravu djece na tjelesni integritet. Naglašeno je da interspolnost nije medicinski već društveni problem, te stoga interspolna djeca, njihovi roditelji i obitelji trebaju savjetovanje i podršku ne samo od strane medicinskih stručnjaka, već i samih aktivista_ica.

Također u 2013. godini, Norveška je usvojila opsežan zakon koji zabranjuje diskriminaciju i uznemiravanje interspolnih osoba.

U 2014., Finski parlament zatražio je od Vlade da eksplicitno uključi zaštitu trans i interspolnih osoba u Zakon o spolnoj ravnopravnosti. Reforma zakona je u tijeku.

Konačno, povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe, Nils Muižnieks, poslao je snažnu poruku Državama članicama o tome kako se interspolne osobe susreću s ozbiljnim preprekama u uživanju svojih ljudskih prava: njihovi su roditelji loše informirani pa se djeca podvrgavaju „korektivnim“ zahvatima koji često rezultiraju ireverzibilnim pripisivanjem spola i/ili sterilnošću, što krši pravo osobe na samoodređenje i tjelesni integritet. Također, rodni listovi i drugi službeni dokumenti bez oznake spola, ne bivaju pravno priznati što dovodi to toga da mnoge interspolne osobe nemaju potpuni građanski status. Interspolne osobe moraju imati punopravni građanski status od rođenja, te eventualne oznake spola moraju reflektirati njihove osobne izbore tek onda kad su ih one u mogućnosti same izraziti, upozorio je Muižnieks.

Međutim, dobra volja nije dovoljna, te i dobronamjerno zakonodavstvo može imati kontraproduktivan učinak. Primjerice, reforma njemačkog zakona o rodnim oznakama iz 2013. godine bila je vrlo ambivalentna. Ovaj zakon i njegove provedbene smjernice prisiljavaju roditelje da, ukoliko je novorođenče dijagnosticirano kao interspolno, rodnu oznaku na rodnom listu ostave praznu. Istovremeno, ne postoji regulative o građanskim pravima osoba bez rodne oznake, npr. u području braka i civilnog partnerstva. Prazna rodna oznaka outati će dijete kao interspolno i može dovesti do podizanja pritisak na roditelje da „normaliziraju“ svoje dijete.

Njemački zakon postavlja zanimljiva pitanja o europskim direktivama protiv diskriminacije i ravnopravnosti: naime, one nikada nisu bili tumačene kao da pokrivaju diskriminaciju i ravnopravnost spolova koji su izvan muško/ženskih binarnih opcija. Jesu li stoga osobe s praznim rodnim oznakama zaštićene tim zakonima?

Svako novo zakonodavstvo na nacionalnoj ili europskoj razini treba biti informirano ljudskim pravima na temelju zahtjeva interspolne zajednice formuliranima na 3. Međunarodnom interspolnom forumu u 2013. godini, a to su zahtjevi da se poštuju, štite i promiču ljudska prava interspolnih osoba u svim sferama života.

Izvještaji: 

Tematski izvještaj o diskriminaciji trans i interspolnih osoba na temelju spola, rodnog identiteta i rodnog izražavanja od strane Europske mreže pravnih stručnjaka_kinja u poljima nediskriminacije, napisale Silvan Agius & Christe Tobler, nadziranom od strane Grupe Migracijskih Politika, 2012;

Ljudska prava među spolovima – preliminarna studija o životnim situacijama Inter * pojedinaca_ki, napisao Dan Christian Ghattas, uredila Fondacija Heinrich Boll, 2013;

Izvještaj „Standing up for the human rights of intersex people – how can you help?“, priređen od strane Dan Christian Ghattas, izdale ILGA Europe (European Region of the International Lesbian, Gay, Bisexual, Trans and Intersex Association) i OII Europe (Organisation Intersex International Europe), 2016.