Prava LGBTIQ osoba u Hrvatskoj

Prava LGBTIQ osoba u Hrvatskoj regulirana su općim anti-diskriminacijskim pravnim okvirom te dvama specifičnim aktima: Zakonom o životnom partnerstvu (NN 92/14) i Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu (2014.) Prava interspolnih osoba nisu ni na koji način zakonski zaštićena.

Antidiskriminacijski propisi navedeni su u člancima 14. i 35. Ustava Republike Hrvatske, u Zakonu o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08 i 112/12) te u različitim posebnim zakonima za određena područja. U članku 14. Ustava navedeno je da “svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama”. Nadalje, članak 35. svima jamči “poštovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti”. Zakon o suzbijanju diskriminacije zabranjuje diskriminaciju u svim aspektima ljudskog života i zbog različitih razloga koji uključuju rodni identitet i izražavanje te seksualnu orijentaciju.

Sektorski zakoni koji obuhvaćaju antidiskriminacijske propise na temelju ovih značajki su Zakon o ravnopravnosti spolova (NN 116/03), Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03), Zakon o medijima (NN 59/04), Zakon o sportu (NN iz 2006), Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 110/07), Zakon o elektroničkim medijima (NN 153/09), Zakon o državnim službenicima (NN 92/05), Zakon o azilu (NN 79/07) te Zakon o volonterstvu (NN 58/07). Zabrana izravne i neizravne diskriminacije propisana je i Zakonom o radu (NN 149/09 i 61/11) kojim se regulira rad i radni uvjeti, uključujući kriterije odabira i uvjete zapošljavanja, napredovanje, profesionalno napredovanje, stručno osposobljavanje i prekvalifikacije. Zaštita od homofobnih i transfobnih zločina iz mržnje unaprijeđena je 2013. godine kada je na snagu stupio novi Kazneni zakon. Njime su zločini iz mržnje uvedeni kao kvalificirani oblik kaznenih djela te su propisane strože kazne za djela iz mržnje na temelju rodnog identiteta i seksualne orijentacije žrtve. Poboljšanja su unesena i u Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, gdje se navodi kako policija u slučajevima zločina iz mržnje mora postupati s posebnom pažnjom.

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola koji je donesen 2014. godine izjednačio je status životnih partnera i neformalnih životnih partnera s parovima u braku, u pogledu svih prava i obveza osim posvajanja od strane samohranih roditelja i zajedničkog posvajanja djece. Zakon regulira odnose prema djeci ukoliko su jedan ili oba partnera roditelji: “Životni partner roditelja djeteta ima pravo ostvarivati roditeljsku skrb o djetetu, odnosno sadržaje roditeljske skrbi zajedno s roditeljima ili umjesto roditelja temeljem odluke suda, u skladu s odredbama posebnog zakona kojim se uređuju obiteljski odnosi” (Zakon o životnom partnerstvu, 2014., članak 40). Životni_a partner_ica nema pravo posvajanja djeteta svog_je partnera_ice, ali može regulirati odnos s njome_njime_njima kroz status partnera_ice-skrbnika_ice. Partnerska skrb je oblik skrbi za maloljetno dijete koju može pružiti životni_a partner_ica nakon smrti životnog_e partnera_ice roditelja_ice djeteta, a iznimno i za života životnog_e partnera_ice roditelja_ice djeteta, ako drugi roditelj nije poznat ili ako mu_joj je oduzeta roditeljska skrb zbog zlostavljanja djeteta (članak 44). Članak 10. Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji (NN 86/12) navodi kako pravo na medicinski pomognutu oplodnju imaju žene koje su u braku, izvanbračnoj zajednici ili bez partnera, ali samo kao oblik liječenja neplodnosti. Iako ovaj Zakon ne navodi eksplicitno životne partnere, Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola zabranjuje diskriminaciju prema životnim partnerima u pogledu obaveza, prava ili povlastica vezanih uz zdravstveno osiguranje i zdravstvenu skrb te stoga žena koja je u životnom partnerstvu i dijagnosticirana joj je neplodnost, može ostvariti pravo na medicinski pomognutu oplodnju.

Osim već navedenog antidiskriminacijskog okvira koji obuhvaća diskriminaciju i zločine iz mržnje na temelju rodnog identiteta i izražavanja, prava transrodnih i transpolnih osoba u Hrvatskoj regulirana su Zakonom o osobnom imenu (NN 118/12) i Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu na temelju članka 9.a stavka 2. Zakona o državnim maticama (NN 96/1993 i 76/2013). Zakon o osobnom imenu dopušta transrodnim i transpolnim osobama zakonsku promjenu imena bez obaveze odlaska na operaciju prilagodbe spola, dok bi Pravilnik trebao osigurati promjenu rodnih markera u službenim dokumentima, uključujući i one osobe koje žive u drugom rodnom identitetu i nisu morale prolaziti postupak prilagodbe spola. Rješenje o upisu promjene spola u maticu rođenih donosi se na temelju mišljena nadležnog tijela, a to je Nacionalno zdravstveno vijeće, sukladno medicinskoj dokumentaciji prikupljenoj od nadležnih liječnica_ka. Za dobivanje pozitivnog rješenja, nužno je dobiti dijagnozu poremećaja rodnog identiteta.