Spol, rod i rodni identitet – Najčešća pitanja (FAQ)

 

1. Što je ispravno – rodna ili spolna ravnopravnost i zašto?

Bilo bi bolje upotrebljavati sintagmurodna ravnopravnost jer na taj način govorimo o ravnopravnosti među rodovima, uzimajući u obzir činjenicu da se ne poistovjećuju sve osobe sa spolom koji im je pripisan pri rođenju. Primjerice, transrodna žena čiji rodni identitet nije zakonski priznat može biti žrtva diskriminacije na radnom mjestu kao žena, dakle, na osnovi roda. Ako gledamo spol koji osoba ima u dokumentima, moglo bi se reći da nema diskriminacije, iako se ona ipak događa jer je identitet osobe ženski i u društvu je doživljena kao žena. Dakle, ona možda prema spolu u dokumentima nije diskriminirana, ali po svojem rodu jest. U hrvatskim zakonima i imenima državnih tijela uglavnom se nalazi sintagma ravnopravnost spolova iako se ona primjenjuje u smislu rodne ravnopravnosti, dakle kao sinonim. Primjerice, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je nadležna i za diskriminaciju na osnovi rodnog identiteta i rodnog izražavanja, i generalno za pitanja prava LGBTIQ osoba. Ipak, bilo bi bolje izbjegavati referirati se na spol osoba, jer on često ne odražava njihova iskustva i društvenu realnost.

2. Kako je razlika spol/rod zakonski regulirana u Hrvatskoj?

Razlika između spola i roda nije regulirana u Hrvatskoj. Međutim, Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu koji je donesen na temelju članka 9.a Zakona o državnim maticama (NN 96/1993, 76/2013), omogućeno je da osobe, neovisno o svom spolu, izmijene oznaku spola u svojim dokumentima tako da ona odražava njihov rodni identitet. Ta procedura ne zahtijeva od osoba da „promijene spol“ odnosno da prođu medicinske zahvate prilagodbe spola. One mogu to učiniti, ali i ne moraju. Prema tome, budući da se oznaka spola može promijeniti i bez „promjene spola“, oznake spola u dokumentima se zapravo odnose na rodni identitet.

3. Tko su transrodne osobe?

Transrodne osobe su osobe čiji je rodni identitet drugačiji od spola koji im je pripisan pri rođenju. Vidi više ovdje. 

4. Koliko ima transrodnih osoba u Hrvatskoj i kakva su njihova dosadašnja iskustva?

Ne zna se koliko ima transrodnih osoba u Hrvatskoj jer to nije podatak koji se prikuplja popisom stanovništva. Naša iskustva kao organizacije koja pruža podršku trans osobama već 10 godina, kao i istraživanja, svjedoče o realnosti obilježenoj nerazumijevanjem i nasiljem. Prilikom osvještavanja vlastitog identiteta ili prilikom tranzicije, mnogim je osobama i njihovim obiteljima potrebna neka vrsta podrške. Takva je podrška uglavnom nedostupna, napose izvan Zagreba. Prilikom osvještavanja svojeg identiteta, autanja i procesa tranzicije, ali nerijetko i kroz cijeli život, izložene_i smo transfobnom nasilju i zlostavljanju. To nasilje doživljavamo i od vlastite obitelji i od nepoznatih osoba na ulici.

Jedan od najvećih problema su oznake spola u dokumentima. Dok ta oznaka ne reflektira naš rodni identitet i rodno izražavanje, susrećemo se s nizom problema u vlastitoj svakodnevici. Primjerice, prilikom korištenja računa u banci ili prelaska državne granice, službenici_e nam kažu da to nisu naši dokumenti jer naš izgled ne odgovara spolu koji je naznačen u našoj osobnoj iskaznici ili putovnici. Takve situacije su izrazito stresne jer smo pred nepoznatim ljudima prisiljene_i objašnjavati vlastiti identitet i privatni život. Nerijetko, takve situacije dovode i do nasilja.

Na sreću, u Hrvatskoj je moguće promijeniti oznaku spola u dokumentima. Ipak, taj proces uključuje niz problema. Da bi ostvarile_i takvu promjenu, moramo proći kroz niz specijalističkih pregleda kako bi psiholozi_ginje i psihijatri_ce ustanovile_i da mi zaista jesmo transrodne osobe. To nije u redu jer samo mi možemo reći koji je naš rodni identitet, pa takva praksa narušava našu osobnu autonomiju. Pored toga, prisiljene_i smo dobiti dijagnozu poremećaja spolnog identiteta ili rodne disforije. Iako neke transrodne osobe mogu patiti od rodne disforije, to ne znači da sve trans osobe imaju taj problem. Prisiljavanjem svim trans osoba da dobiju tu dijagnozu, nameće nam se nepotrebna stigma koja još uvijek prati psihičke poremećaje, a sama dijagnoza nam može onemogućiti primjerice prijavljivanje za neke poslove.

Jednom kad dobijemo zakonsko priznanje roda, slijedi nam borba s administracijom da nam se oznaka spola promijeni u svim dokumentima: putovnici, rodnom listu, svjedodžbama, diplomama… što je sve često vrlo sporo i komplicirano, a dok nam takve stvari nisu riješene, ne možemo nastaviti normalno živjeti – upisati fakultet, tražiti posao, putovati itd., jer se možemo susreti s potencijalnom diskriminacijom i nasiljem u svim tim situacijama.

Osim toga, ne postoji primjerena zdravstvena skrb za transrodne osobe, ni liječnici_e koji_e su senzibilizirane_i za rad s transrodnim osobama. Neznanje stručnjaka_inja i potencijalna diskriminacija koju od njih možemo doživjeti, znatno nam otežavaju pristup i najosnovnijoj zdravstvenoj zaštiti. Slične probleme doživljavamo i na području obrazovanja, na tržištu rada. Prepreke u svim tim područjima života dovode do iskustava izrazite marginalizacije, a institucije u Hrvatskoj najvećim djelom nisu senzibilizirane za pružanje podrške transrodnim osobama.  Sve transrodne osobe mogu se javiti Zagreb Prideu radi pravne podrške oko procesa zakonskog priznanja roda, iskustava nasilja ili diskriminacije, te drugih mogućih poteškoća.

5. Što je “rodna ideologija”?

Rodna ideologija je nepostojeći izraz ili diskurs koji koriste klerikalno-desne struje u Europi i Hrvatskoj kako bi manipulirale javnošću, zloupotrijebile dostignute vrijednosti i onemogućile daljnji napredak ljudskih prava.  Dakle, rodna ideologija nije ni stručni termin ni politički pokret, rodna ideologija je prazan izraz koji klerikalno-desni pokreti diljem svijeta koriste za stvaranje lažnih narativa i opravdavanje diskriminacije žena i LGBTIQ osoba. The Guardian je također nedavno pisao o razlozima uvođenja tog termina i o trendovima u Europi. 

6. S koliko se godina transrodna osoba ima pravo identificirati kao transrodna?

Svaka osoba ima pravo izraziti svoj rodni identitet u bilo kojoj dobi. Za dobivanje pravnog priznanja roda u Hrvatskoj ne postoji dobno ograničenje, no pri podnošenju zahtjeva, djeca, maloljetne osobe, njihovi roditelji ili skrbnici_e moraju priložiti dodatnu dokumentaciju poput mišljenja doktora_ice medicine specijalista_ice pedijatrije.

7. Koliko godina tijekom života osoba ima pravo promijeniti svoj rodni identitet?

Ne postoji ograničenje na koliko godina osoba ima pravo promijeniti svoj rodni identitet. Jednom kad osoba ostvari zakonsko priznanje roda, njezin pravni status kao osobe odabranog spola ostaje takav zauvijek, ili dok osoba ponovo ne poželi ostvariti priznanje nekog drugog rodnog identiteta.

8. Nemaju li transrodne osobe u Hrvatskoj već zajamčena sva prava kao i svi drugi građani_ke?

Transrodne osobe u Hrvatskoj nemaju zajamčena sva prava kao i druge osobe zato što, za razliku od drugih osoba, mi moramo proći kroz niz administrativnih procedura kako bismo imale_i oznaku spola koja odražava naš identitet, što je nešto što druge osobe imaju bez ikakvog napora i administrativnih problema (vidi više o rodnom identitetu i iskustvima trans osoba u Hrvatskoj ovdje). Također, druge osobe nisu prisiljene dobiti dijagnozu psihičkog poremećaja kako bi imale odgovarajuću oznaku spola u dokumentima, za razliku od transrodnih osoba. 

Nadalje, iako zakoni zabranjuju diskriminaciju na osnovama rodnog identiteta i rodnog izražavanja te teže kažnjavaju zločine iz mržnje počinjene na tim osnovama, oni se često loše primjenjuju te smo mi u realnosti uglavnom nezaštićene_i od transfobnog nasilja i diskriminacije kojima smo izložene_i u svim sferama života. Osobe iz institucija uključenih u procesuiranje diskriminacije i zločina iz mržnje uglavnom nisu senzibilizirane za slučajeve diskriminacije i nasilja počinjenih protiv trans osoba, što nam u velikoj mjeri otežava pristup pravdi te većina počinitelja nikad ne bude sankcionirana. Kad se uzmu u obzir administrativna i društvena ograničenja dolaženja do zakonskog priznanja roda, nasilje i diskriminacija kojemu smo izložene_i te nedostatak sustavne podrške, dolazimo do realnosti obilježene kršenjem naših ljudskih prava. Stoga se ne može reći da su nam u Hrvatskoj zajamčena sva prava kao i drugim građanima_kama.

9. Kakve će promjene donijeti zakonsko priznanje roda?

Zakonsko priznanje roda već postoji u Hrvatskoj. Unaprjeđenje postojeće procedure omogućit će transrodnim osobama brz, transparentan i svima dostupan proces promjene oznake spola u dokumentima. Vidi više ovdje. 

10. Koje sve države u Europskoj uniji imaju zakonski priznat rodni identitet?

Većina zemalja Europske unije na neki način regulira promjenu oznake roda u osobnim dokumentima. Zemlje koje to ni na koji način ne reguliraju su Mađarska i Cipar kao zemlje EU, te Andora, Monako, San Marino, Lihtenštajn, Kosovo, Makedonija i Albanija. Međutim, čak i činjenica da zakonsko priznanje roda postoji ne znači da je ono adekvatno regulirano. Primjerice, do travnja 2017., 20 zemalja zahtijevalo je sterilizaciju kao preduvjet zakonskog priznanja roda, a 36 njih dijagnozu psihičkog poremećaja. Izvor: TGEU 2017.  Zemlje u kojima se zakonsko priznanje roda temelji isključivo na samoodređenju i ne zahtijeva sterilizaciju, dijagnozu ili razvod braka, su Malta, Danska, Irska, Belgija, Norveška i Portugal.

11. Kakva vrsta edukacije je potrebna kako bih mogla/mogao bolje razumjeti transrodne osobe? Kakvu edukaciju prolaze medicinski stručnjaci u drugim državama Europske unije?

Edukaciju o iskustvima transrodnih osoba pružaju trans i LGBTIQ organizacije poput Zagreb Pridea i Trans Aida. Cilj edukacija je upoznati polaznike_ce s ispravnom terminologijom te kako poštivati rodni identitet osoba. Osim toga, u skladu sa zanimanjem polaznika_ca, cilj ih je upoznati s načinima kako da najbolje pruže podršku transrodnim osobama u svom radu. U drugim državama Europske unije takve edukacije medicinskim stručnjacima_kinjama pružaju osobe iz LGBTIQ organizacija koje su ujedno i stručnjaci_kinje na području medicine.  

Nekoliko izvora za bolje razumijevanje prava transrodnih osoba mogu se pronaći u Publikaciji Lezbijske organizacije Rijeka – LORI, TransAidovim preporukama za unapređenje prava trans, inter i rodno varijantnih osoba ili priručniku Standardi skrbi za zdravlje transpolnih, transrodnih i rodno nenormativnih osoba Svjetske strukovne organizacije za zdravlje transrodnih osoba. 

12. Koja je (ako postoji) veza između homoseksualnosti i transrodnosti? Koje su razlike između transrodnosti i homoseksualnosti?

Ne postoji veza između „homoseksualnosti“ i transrodnosti. „Homoseksualnost“ se odnosi na spolnu orijentaciju, dakle na to tko nas seksualno i/ili romantično privlači, a transrodnost na rodni identitet, dakle na to kako se osjećamo u vezi toga jesmo li žensko, muško, ništa od toga ili neki drugi rodni identitet. Osobe nekog rodnog identiteta mogu imati bilo koju spolnu orijentaciju. Primjerice, transrodna žena može biti heteroseksualna, biseksualna, lezbijka itd.

13. Što je androginost i koliko je vezana uz transrodnost?

Androginost označava rodno izražavanje koje je kombinacija muškog i ženskog rodnog izražavanja ili je rodno neutralno. Razlika između androginosti i transrodnosti jest da se androginost obično odnosi na rodno izražavanje, dok se transrodnost odnosi na rodni identitet. Rodno izražavanje je način na koji se oblačimo, na koji hodamo, gestikuliramo itd., a koje se doživljava kao muževno ili ženstveno. Rodni identitet je naš osobni osjećaj u vezi toga jesmo li žensko, muško, ništa od toga ili neki drugi identitet.

Međutim, ova definicija androginosti ne vrijedi za sve osobe, jer neke osobe definiraju svoj rodni identitet kao androgin. Također, postoji zabluda da je rodno izražavanje trans osoba androgino, odnosno da se trans osobe mogu prepoznati po androginom izgledu. To nije točno budući da rodno izražavanje ne upućuje na određeni rodni identitet. Androgino se mogu izražavati i cis (hiperlink na definiciju cis osobe) i trans osobe, i osobe koje se identificiraju kao žene, muškarci, rodno ne-binarne itd.

14. Koliko je transrodnih osoba u prosjeku u populaciji?

Procjenjuje se da je zastupljenost transrodnih osoba u Europi oko 1,4 posto.

15. Zašto je transrodnost još uvijek tabu?

Transrodnost je još uvijek tabu zbog niza predrasuda u našoj kulturi. Primjerice, predrasude da postoje samo dva spola i roda, muški i ženski, te se samo osobe ženskog spola mogu biti ženskog roda, a samo osobe muškog spola mogu biti muškog roda. Međutim, predrasude nisu postojale oduvijek i nisu samo rezultat osobnih vjerovanja ljudi, već ih učvršćuju znanost, medicina, pravo, politika i religija koje su i same pod utjecajem neutemeljenih i diskriminatornih mišljenja osoba iz tih područja. Konzervativne sile u društvu usporavaju promjene na ovim područjima što onda usporava i pozitivne društvene promjene.

16. Koji su izvori / razlozi stigmatizacije takvih osoba?

Vidi odgovor na pitanje broj 4.

17. Je li transrodnost (kroz povijest) ikada bila društveno prihvaćena – gdje i kada?

Kroz povijest su postojali periodi i regije u kojima su prihvaćani rodni i seksualni identiteti koji odstupaju od heteronormativnih standarda. Tako je u antičkom Egiptu zabilježeno postojanje tri roda, a među urođeničkim narodima Amerike su u pretkolonijalnom periodu također postojali ljudi koji su imali rodne identitete koji su bili drukčiji od spola koji im je pripisan po rođenju. U antičkoj Asiriji i Perziji zabilježeno je pridavanje religijskog značaja transrodnim osobama te su imale ulogu u određenim mističnim praksama.

U modernom periodu, zabilježeno je postojanje trećeg roda među Zapotec urođenicima_cama koji_e žive u Oaxaci (Mexico): “muxe” je individua koja je pri rođenju označena kao muškarac, a koja je odabrala da se oblači kao žena i prihvati način života koji je određen za žene. Po jednom istraživanju procjenjeno je da je 1970-ih 6% “muškaraca” iz Isthmus zajednice Zapotec urođenika bilo muxe.

Na Balkanu je poznat fenomen “virdžina”, što je pojam kojim se označavaju osobe kojima je pripisan ženski spol, ali one preuzimaju identitet i ulogu muškaraca u domaćinstvima koja su ostala bez oca obitelji. Ova praksa bila je zastupljena u sjevernoj Crnoj Gori, Kosovu i sjevernoj Albaniji.

18. Koja je razlika između transpolnosti i transrodnosti?

Transpolnost (ponekad se može naići i na pojam transseksualnost) je zastarjeli i pogrdan naziv za osobe koje su prošle neku fazu tjelesne tranzicije. Taj termin se više ne koristi jer se različite osobe odlučuju za različite elemente društvene i tjelesne tranzicije sukladno vlastitom rodnom identitetu. Tranzicija može uključivati samo promjenu imena i zamjenica koje osoba koristi. Nekad može uključivati i promjenu rodnog izražavanja i/ili prilagodbu izgleda, a ponekad i promjenu obilježja svog tijela hormonskim i kirurškim zahvatima. Također, osobe mogu prilagoditi jednu ili više tjelesnih karakteristika. Ne postoji nešto poput potpune tranzicije jer svaka osoba za sebe definira što je to što želi promijeniti u vezi vlastitog izražavanja i izgleda.  Zato koristimo pojam transrodnost koji obuhvaća sve moguće varijante tranzicije.

19. Žele li sve transrodne osobe zauvijek ostati transrodne ili to može biti i kratkotrajna životna faza?

Ne postoji definicija koja bi vrijedila za sve transrodne osobe. Neke osobe čitav život ne mijenjaju svoj rodni identitet, neke osobe se odlučuju za tranziciju i do kraja života ostaju pri tom rodnom identitetu, dok neke osobe tijekom života mijenjaju vlastiti rodni identitet i rodno izražavanje. Neke osobe se ne identificiraju unutar kategorija muškog ili ženskog roda, nečiji je rodni identitet fluidan te se stoga mijenja tijekom života.

Neke transrodne osobe odustaju od tranzicije te zbog toga može izgledati kao da se radilo o kratkotrajnoj životnoj fazi. Međutim, takve su odluke uglavnom potaknute velikim pritiskom od strane okoline i nemogućnošću osoba da žive svoj rodni identitet, a da ne budu neprestano izložene nasilju i neodobravanju. Svatko ima pravo propitkivati svoj rodni identitet te mijenjati svoje rodno izražavanje.

20. Kome se prvom može obratiti transrodna osoba za profesionalni savjet ili pomoć?

Zagreb Pride pruža pravnu podršku transrodnim osobama u slučaju da su doživjele nasilje ili diskriminaciju. Također, osobe nam se mogu obratiti i u slučajevima poteškoća s procesom zakonskog priznanja roda, promjenom imena ili promjenom oznake spola u ostalih dokumentima nakon ostvarenja zakonskog priznanja roda. Tu smo i za sve druge pravne poteškoće koje transrodne osobe mogu imati. K tome, možemo uputiti osobe i na psihološku podršku, a za mlade trans osobe imamo grupu vršnjačke podrške.

Udruga Trans Aid organizira psihološku podršku za transrodne, inter i rodno varijantne osobe, u obliku grupa podrške, individualnih savjetovanja i online podrške za osobe koje žive izvan Zagreba. Više informacija o tome možeš naći ovdjeTakođer, Trans Aid je napravio popis stručnjaka_inja s kojima surađuju i koje preporučuju te koji_e su senzibilizirani_e za pitanja transrodnosti.

21. Imaju li transrodne osobe specifičnu (spolnu) fiziologiju? Odaje li tijelo (tjelesni izgled / fizionomija) transrodnost / transrodnu osobu?

Transrodne osobe nemaju specifičnu fiziologiju na temelju koje bi drugi_e mogli_e procijeniti radi li se o transrodnoj osobi. Postoji predrasuda da se trans osobe može prepoznati po izgledu. Neke osobe mogu imati izgled koji odudara od očekivanih rodnih normi, ali to ne znači da se nužno radi o trans osobi. Može se raditi o trans osobi i ne mora. Neke cis osobe (hyperlink) mogu također svojim rodnim izražavanjem odudarati od rodnih normi.

S druge strane, trans osobe mogu “prolaziti” kao cis. To znači da je njihov izgled sasvim u skladu s očekivanjima za izgled i ponašanje jednog roda. Međutim, to ne znači da je rod kojeg doživljava okolina, nužno rodni identitet te osobe. Primjerice, neku osobu možemo prema društvenim očekivanjima percipirati kao žensku, a da to nije rodni identitet te osobe. Zato je važno nikad ne pretpostavljati nečiji rod, nego vidjeti kako se osoba izražava ili je jednostavno pitati koje zamjenice koristi ili kako želi da joj se obraćamo.  Suprotan primjer može biti da neka trans osoba ima rodni identitet isti kao i rod koji percipira njezina okolina. Primjerice, neku se osobu percipira kao mušku, te je njezin rodni identitet muški. Tada ne smijemo pretpostavljati da se ta osoba ne susreće s diskriminacijom i da je privilegirana. Te osobe možda doživljavaju manje nasilja od strane nepoznatih osoba na ulici u usporedbi s osobama čije rodno izražavanje odudara od očekivanja, ali su i dalje izložene sistemskom nasilju u institucijama tijekom procesa zakonskog priznanja roda, ili u većini životnih sfera ako nemaju zakonski priznat rodni identitet. Vidi više o iskustvima trans osoba u Hrvatskoj.

22. Postoji li prividna transrodnost? Što je ona, i kako se detektira?

Prividna transrodnost ne postoji. Takav termin proizlazi iz pretpostavke da svatko ima jedan rodni identitet, isključivo muški ili ženski, s kojim je rođen_a i koji je u skladu sa spolom koji je osobi pripisan pri rođenju.

23. Postoji li podvojena rodnost? Što je ona, kako se detektira / manifestira?

Ne postoji pojam podvojena rodnost. Međutim, postoji pojam rodno nebinarne osobe. To su osobe koje se ne identificiraju ni kao “muškarci” niti kao “žene”. Postoje također i osobe koje se identificiraju i kao muškarci i kao žene, osobe koje se uopće ne identificiraju u kontekstu roda, osobe čiji se rodni identitet mijenja itd. Osobe s takvim iskustvima rodnog identiteta koriste različite riječi da bi opisale svoj identitet. Neki od tih pojmova su rodno nebinarne osobe, queer osobe, arodne osobe, rodno varijantne osobe itd. Niti jedan od tih identiteta ne znači da osoba ima nekakav podvojen identitet, već svaki od tih identiteta predstavlja specifično iskustvo roda. 

24. Može li se transrodnost autokorigirati?

Transrodnost se ne može autokorigirati, iako osobe često nastoje prikriti svoj rodni identitet zbog društvenih pritisaka, neprihvaćanja okoline i/ili autotransfobije.

25. Kada se (u kojoj životnoj fazi / dobi) transrodne osobe opredjeljuju za rod? I da li uopće?

Neke osobe vrlo rano u životu znaju koji je njihov rodni identitet, već u drugoj ili trećoj godini života. S druge strane, neke osobe tek kasnije u životu osvijeste svoj rodni identitet.

26. Postoje li u popularnoj kulturi knjige, filmovi, glazba… s tematikom transrodnosti?

Postoje. Neki od filmova i serija koji progovaraju o transrodnosti i/ili imaju transrodne likove su Transparent, Tangerine, Paris is burning, Orange is the New Black, A Fantastic Woman (Una mujer fantástica), Sense8, Cucumber, Banana, Billions, Tofu.

Preporučamo i ove glazbenike_ce: 

 

 

27. Ulaze li transrodne osobe u seksualne i ljubavne veze samo s transrodnim osobama ili to nije uobičajena praksa?

Ne postoje pravila, svaka osoba na drugačiji način doživljava svoj rodni identitet koji nije povezan sa spolnom orijentacijom. Transrodne osobe ne ulaze u seksualne i ljubavne veze samo s transrodnim osobama nego ulaze u spolne i ljubavne odnose sukladno vlastitoj seksualnoj i romantičnoj orijentaciji koja može biti bilo koja – strejt, gej, lezbijska, biseksualna, queer, panseksualna, aseksualna, aromantična ili bilo koja druga.

28. Postoje li još uvijek i društva / države koje imaju zakonski sankcioniranu / zabranjenu transrodnost? Jesu li u povijesti transrodne osobe sistemski proganjane? Gdje i kada?

Transrodnost se ne može zakonski zabraniti jer se odnosi na nečiji unutrašnji doživljaj vlastitog roda. No postoje države koje ne dopuštaju promjenu spola/roda na dokumentima, ili priznavanje nečijeg rodnog identiteta uvjetuju psihijatrijskom dijagnozom, kirurškim zahvatima i/ili prisilnom sterilizacijom. Iako transrodnost nije zakonski sankcionirana, transrodne osobe u većini država doživljavaju diskriminaciju u svim sferama života te visoke stope nasilja i zločina iz mržnje.

Također, iako transrodnost nije direktno zakonski sankcionirana i dalje postoje države koje sankcioniraju “homoseksualnost” ili istospolne odnose, koje često targetiraju i transrodne osobe zbog nerazumijevanja što transrodnost je i kako se očituje.

29. Žele li transrodne osobe djecu?

Neke transrodne osobe žele i imaju djecu, dok druge ne žele. To ovisi od osobe do osobe, kao što je slučaj i kod cisrodnih osoba. Rodni identitet i rodno izražavanje ne određuju želju za djecom.

30. Jesu li transrodne osobe promiskuitetnije od ostatka populacije?

Neke transrodne osobe su promiskuitetnije od ostatka populacije, a neke nisu, kao što je slučaj i kod cisrodnih osoba. Transrodna osoba može, kao i bilo koja druga osoba, biti promiskuitetna, aseksualna i/li aromantična. Rodni identitet ne određuje nečiju seksualnu želju niti spolnu orijentaciju.

31. Može li se transrodnost liječiti?

Ne može i nema potrebe za time. Iako je ta praksa postojala te i dalje postoji u nekim zemljama, ona se smatra kršenjem ljudskih prava.