Spol, rod i rodni identitet

Spol i rod pojmovi su o kojima se vrlo često raspravlja, kako u javnom prostoru, tako i u neformalnim okruženjima, no često sudionici_e tih razgovora ne uviđaju ili ne razumiju u potpunosti razliku između termina. Zbog toga smo odlučili_e izraditi ovu stranicu koja će vam, ako i sami_e niste sigurni_e što je zapravo spol, što rod, a što rodni identitet, poslužiti kao praktičan i pouzdan vodič i razjasniti moguće nejasnoće.

 

Koja je razlika između spola, roda i rodnog identiteta? Raščlanimo te pojmove.

Ljudi često miješaju i naizmjence koriste termine “spol”, “rod” i “rodni identitet” misleći da se radi o sinonimima – različitim riječima koji opisuju isti sadržaj. Međutim, zapravo se radi o različitim pojmovima. Naš rod (muški, ženski ili neki drugi) ne ovisi samo o spolu koji nam je pripisan pri rođenju.  

Što je spol?

Spol je oznaka – M ili Ž – koju nam je doktor_ica pripisao_la pri rođenju na temelju spolnih organa i kromosoma s kojima smo rođeni_e te se upisuje u rodni list.

U većini slučajeva utvrđeni spol je ”ženski” ili ”muški”, a u nekim slučajevima se, primarno na osnovu vanjskih spolnih organa, utvrđuje ”poremećaj” spolnog razvoja, te u pojedinim slučajevima rade određene medicinske intervencije.  Katkad se spol pripisan pri rođenju naziva “biološkim spolom”, ali taj pojam ne zahvaća složenost bioloških, anatomskih i kromosomskih varijanti. Samo dvije opcije (biološki muškarac i biološka žena) ne mogu dovoljno precizno opisati svu raznolikost koja se događa unutar tijela neke osobe. Primjerice, svi_e mi neovisno o spolu imamo u sebi i testosteron i estrogen.

Zato umjesto korištenja termina biološki spol koristimo pojam “pripisan muški spol pri rođenju” ili “pripisan ženski spol pri rođenju”. Tim izrazom ukazujemo na činjenicu da netko (najčešće liječnik_ca) donosi odluku o nečijem spolu. Tako određen spol može, ali i ne mora biti u skladu s našim tijelima, osjećajima ili s time kako se identificiramo.

Osobe čija se spolna i reproduktivna anatomija ne uklapa potpuno u uvriježene definicije “muške” i “ženske” anatomije su interspolne osobe.

(Sažetak prema Simon Gunkel: “Biologija protiv biologizma – o uporabi spola u biologiji,” Transgresija roda: spolna/rodna ravnopravnost znači više od binarnosti – Zbornik konferencijskih radova, Zagreb: Ženska soba i CESI, 2006)

Što je spolna orijentacija?

Spolna orijentacija odnosi se na emotivnu, seksualnu i drugu privlačnost prema osobama koje mogu biti istog i/ili različitog spola ili roda.

 

Izvor: Making Sex: Body and Gender from the Greeks to Freud, Laqueur, Th.,2003

 

Što je rod?

Vrlo je lako zbuniti se oko toga što je spol, a što rod. Zato je važno zapamtiti da se spol pripisan pri rođenju odnosi na anatomiju i kromosome. Rod se odnosi na društveno očekivana ponašanja, pravila i obilježja za “muškarce” i za “žene”.

Rod je puno širi i složeniji pojam od spola. Rod ne označava naše tjelesne karakteristike već uključuje rodne uloge – društveno i kulturološki prihvatljiva ponašanja, načine izražavanja i osobine koje idu uz spol pripisan pri rođenju. Rod je društveni i pravni status koji “djevojčice” i “dječaci”, “muškarci” i “žene” imaju, kao i skup društvenih i kulturnih očekivanja o tome kako bismo se trebali_e ponašati, kako bismo trebali_e izgledati i kako bismo trebali_e razmišljati.

Iz definicije roda proizlaze i rodne uloge – one su zbroj karakteristika, načina ponašanja, stavova, aktivnosti, normi, obaveza i očekivanja koje određeno društvo ili kultura dodjeljuje i zahtijeva od osoba s obzirom na njihov pripisani spol. Rodne uloge uče se procesima socijalizacije i odrastanja. Rodna pravila i norme usvajaju se kroz kulturu, roditelje_ice, grupe vršnjaka_inja, školske sustave, medije, običaje, zakonodavni okvir, religiju, umjetnost… One su povezane sa stereotipima koji se temelje na društvenim očekivanjima vezanim za pripisani spol te tako podržavaju reproduktivne uloge “žena” i “muškaraca”.

‘Dječake” se uči da potiskuju osjećaje bola i ne plaču. Uči ih se da demonstriraju čvrstoću, jakost i neranjivost te ih se podupire da budu samostalni i samopouzdani. Kod ”dječaka” se razvija i vrednuje samopouzdanje i natjecateljski duh. S druge strane, ”djevojčice” se odgaja da budu nježne i međusobno si pomažu i surađuju. Potiče ih se na igranje s lutkama kako bi preuzele ulogu osobe koja će se brinuti za obitelj. Možemo zaključiti da je upravo takva rodna socijalizacija jedan od glavnih mehanizama održavanja patrijarhata i neravnopravnosti.

 

Što je rodni identitet?

Identitet – Lat. idem – isto/a/i

  1. Skup karakteristika, simbola, značenja, ponašanja i osjećaj pripadnosti grupi s kojom su simboli i značenja zajednička
  2. Osobina, stanje i/ili osjećaj istog sa nečim (drugim)
  3. Razlikovna linija osobnosti, svojstvenosti = individualnost
  4. Fluidnost, dinamičnost, pluralnost …

Rodni identitet je naš unutarnji osjećaj roda i način na koji izražavamo svoj rod kroz odjeću, ponašanje i izgled, no nije ovisan o spolu pripisanom pri rođenju.

Vlastitog rodnog identiteta počinjemo biti svjesni_e vrlo rano u našem djetinjstvu te se on  tiče svakoga ljudskog bića i ne obuhvaća samo binarni koncept ‘muškog’ ili ‘ženskog’. Većina osoba osjeća da su “muškog” ili “ženskog” roda. Neke osobe osjećaju se kao “muževne žene” ili kao “ženstveni muškarci”. Neke osobe ne osjećaju se ni kao “muškarci” ni kao “žene” i oni_e se nekad identificiraju kao genderqueer, rodno varijantne osobe ili rodno fluidne osobe. Naši osjećaji o rodnom identitetu mogu se početi pojavljivati već u 2. ili 3. godini života, a neke_i od nas tek kasnije u životu osvijeste rodni identitet koji najbolje reflektira naše iskustvo roda.

 

 

Tko su transrodne osobe?

Neke osobe osjećaju da je njihov rodni identitet različit od spola pripisanog pri rođenju. Te osobe zovemo transrodnim osobama ili, kraće, trans osobama, iako se sve transrodne osobe ne identificiraju tako.

Kod nekih osoba su spol pripisan pri rođenju i rodni identitet jednaki i te osobe nazivamo cisrodnima. Druge osobe osjećaju da je spol koji im je pripisan pri rođenju različit od njihovog rodnog identiteta (npr. osobi je pripisan “ženski” spol pri rođenju, a njezin rodni identitet je “muški”). Te osobe zovemo transrodnim ili trans osobama,  iako se sve transrodne osobe ne identificiraju tako.

Transrodnost je pojam koji uključuje različite načine na koje se osobe izražavaju kada im je rodni identitet drukčiji od spola pripisanog pri rođenju. Tako postoje brojni termini koje transrodne osobe koriste kako bi opisale kako se osjećaju ili identificiraju. Primjerice, katkad se izraz transrodna osoba skraćuje u samo trans, trans* ili trans žena/muškarac. Najbolje je koristiti izraze i zamjenicu koje svatko_ka od nas sam_a odabere.

Transrodne osobe katkad izražavaju svoje rodne identitete i kroz odijevanje, ponašanje ili uloge koje im odgovaraju. Neke osobe tako koriste hormonsku terapiju ili se odluče na operacije, kako bi njihovo tijelo odgovaralo rodnom identitetu. No, neke transrodne osobe odbacuju tradicionalno shvaćanje roda samo kao “muškog” ili “ženskog”, pa se identificiraju samo kao transrodne, rodno varijantne, queer ili nešto treće. Transrodne osobe razlikuju se po rodnim identitetima (onako kako se osjećaju iznutra), rodnom izražavanju (onako kako se odijevaju i ponašaju) i spolnoj orijentaciji (osobe koje ih privlače).

Što je zakonsko priznanje roda?

Zakonsko priznanje roda znači službeno priznanje nečijeg rodnog identiteta promjenom oznaka spola u osobnim dokumentima, matičnim knjigama i drugim registrima. Europski sud za ljudska prava u više se navrata oglasio vezano uz zakonsko priznanje roda i uvjete pod kojima se ono mora odvijati kako bi se osigurala i učvrstila ljudska prava transrodnih osoba, napose pravo na privatnost, na pravično suđenje i zaštitu od diskriminacije.

Prema standardima Vijeća Europe, zakonsko priznanje roda trebalo bi biti brzo, transparentno i svima dostupno te se temeljiti isključivo na principu samoodređenja. Dva dokumenta Vijeća Europe učvršćuju obveze zemalja članica vezane uz zakonsko priznanje roda: Rezolucija Vijeća Europe ‘Diskriminacija transrodnih osoba u Europi‘ i Preporuke Odbora ministara Vijeća Europe o mjerama suzbijanja diskriminacije na osnovama spolne orijentacije i rodnog identiteta. Više o zakonskom priznanju roda u nastavku.

Transrodne osobe u Hrvatskoj

Zakonsko priznanje roda u Hrvatskoj regulirano je od 2014. godine, a propisana procedura sama po sebi krši tjelesnu autonomiju i ljudsko dostojanstvo transrodnih osoba. Osobni dokumenti koji ispravno reflektiraju naš identitet elementarna su stvar za svaku osobu. Za mnoge transrodne osobe informacije o spolu na našim dokumentima, poput imena, oznake spola te oznake spola sadržane u JMBG-u, a koje nisu u skladu s našim rodnim identitetom, konstantan su izvor nelagode i straha.

Transrodne osobe u Hrvatskoj sada su izložene dugotrajnim procedurama dobivanja rješenja o promjeni spola i života u drugom rodnom identitetu. Prava osoba koje žele promijeniti spol, kao i  onih koje to ne žele, ali traže da im se prizna život u drugom rodnom identitetu, trenutno su regulirana Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu.

 

Na načelnoj razini, problem je već u tome što mišljenje o nečijem rodnom identitetu daju druge osobe, dok bi se proces trebao temeljiti isključivo na samoodređenje. Skoro svaka situacija u kojoj osoba mora pokazati osobnu iskaznicu ili neki drugi dokument može rezultirati transfobijom, poniženjem, diskriminacijom i nasiljem. U tim su trenucima trans osobe prisiljene nepoznatim osobama objašnjavati svoj rodni identitet i iskustvo, što krši pravo na privatnost i predstavlja nepotrebno poniženje. Zato su mnoge situacije koje su za druge ljude uobičajene, poput prelaska državne granice, otvaranja računa u banci ili zapošljavanja, za trans osobe izrazito stresne i potencijalno traumatične.

U praksi, to znači da im se nakon eventualnog pozitivnog rješenja izdaju osobni dokumenti s promijenjenim oznakama spola, pri čemu u Hrvatskoj još uvijek nije regulirana ‘treća opcija’, primjerice u slučajevima kada osoba ne osjeća pripadnost ni muškom ni ženskom spolu. U razvijenim državama to je regulirano na različite načine, pa se tako u osobne dokumente, između ostalog, može upisati ‘neutralan’ spol, ta se kategorija može ostaviti praznom ili se spolni identitet upisuje po želji transrodne osobe.

Također, propisani rok od mjesec dana za izdavanje novih dokumenata još niti u jednom slučaju nije ispoštovan, a neke su osobe na dokumente čekale i duže od godinu dana. Osim toga, ne postoji službeno tijelo kojemu je moguće uputiti žalbu na trajanje postupka ili na sam postupak, a mišljenje o nečijem rodnom identitetu daje se više puta: prvo ga pružaju stručnjaci uključeni u proceduru koji nemaju jasne kompetencije za rad s transrodnim osobama te je do njih često teško doći. Konačno rješenje daje Nacionalno zdravstveno vijeće, a čiji članovi također nemaju jasne kvalifikacije za davanje takvog mišljenja.  

Također, sporno je to što je isti protokol propisan za osobe koje traže psihološku podršku i žele proći kroz zahvate prilagodbe spola, kao i za one koje to ne žele, što osobama koje to ne žele nepotrebno produžuje proces. Nadalje, postupak je nepristupačan osobama koje žive izvan Zagreba, a ne postoji ni adekvatno riješena i dostupna zdravstvena skrb za transrodne osobe, koje u konačnici moraju same pokriti troškove medicinskih aspekata tranzicije.  

Europski standardi

Prema standardima Vijeća Europe, zakonsko priznanje roda trebalo bi biti brzo, transparentno i svima dostupno te se temeljiti isključivo na principu samoodređenja.

Među minimalnim standardima koji trebaju biti zadovoljeni kako bi postupak zakonskog priznanja roda bio u skladu s europskim standardima poštivanja ljudskih prava te po uzoru na najprogresivnije zakone, poput onih na Malti, u Norveškoj, Irskoj i Danskoj, navode se i sljedeći standardi:

  • samoidentifikacija osobe koja traži zakonsko priznanje roda jedina je osnova za izdavanje rješenja
  • osoba nije prisiljena izabrati između opcija ‘muško’ i ‘žensko’, već su ponuđene i alternativne opcije
  • ne traži se intervencija ni mišljenje treće strane
  • postupak ne uključuje medicinsko vještačenje niti zahtijeva dijagnozu
  • postupak je brz i rješava se u propisanom roku
  • postupak ne uključuje financijske naknade
  • pristup proceduri nema dobne granice
  • eksplicitno su zabranjene dijagnostičke metode ili bilo kakvo testiranje djetetovog rodnog identiteta
  • narušeno mentalno zdravlje ne smije biti osnova za odbijanje zakonskog priznanja roda – ono može upućivati na iskustva transfobije, a ne na nelegitimnost nečijeg rodnog identiteta te se nakon zakonskog i društvenog priznanja roda ono može drastično poboljšati
  • od osobe se ne zahtijeva da živi određeni period života u ‘drugom’ rodnom identitetu, niti da određeno vrijeme koristi ime koje želi promijeniti.

U posljednjih nekoliko godina u nekoliko su zemalja uvedeni zakoni koji mogu poslužiti kao dobra osnova za slične zakonske promjene i inicijative u Hrvatskoj. Saznaj više o primjerima dobre prakse ovdje.

 

Nismo odgovorili_e na sva tvoja pitanja ili želiš znati više?

Ovdje pronađi odgovore na najčešća pitanja koja smo pripremili_e i koja ćemo nadopunjavati, a uvijek nam se s pitanjem možeš javiti na naš Facebook ili Twitter te poslati mail na: [email protected]

 

Za one koji_e žele znati više:

  1. GATE priručnik – Gender is not an illness 2016. 
  2. ILGA izvještaj – Trans Legal Mapping Report 2017
  3. Ženska soba – Kreacija spola? roda? 
  4. Planned parenthood – Sexual orientation and Gender 2018
  5. Zašto u tekstovima koristimo dvorodnost (“bili_e”, “čitali_e” i sl.)