Tematska sjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova – Suzbijanje nasilja nad LGBT osobama u Republici Hrvatskoj

Uvodno izlaganje Zagreb Pridea na tematskoj sjednici saborskog Odbora za ravnopravnost spolova Suzbijanje nasilja nad LGBT osobama u Republici Hrvatskoj

Zagreb Pride je queer feministička i antifašistička udruga koja se zalaže za ostvarenje aktivnog društva solidarnosti i ravnopravnosti, slobodnog od rodnih i spolnih normi i kategorija te bilo koje druge vrste opresije. Od svojeg registriranja kao udruge 2008. godine, radimo na pružanju besplatne pravne podrške žrtvama diskriminacije i zločina iz mržnje. Na temelju vlastite prakse, kao i na temelju istraživanja kojeg smo provele 2013. godine na uzorku od 690 LGBTIQ osoba, znademo kako je učestalost nasilja protiv lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih, queer i interspolnih osoba u Hrvatskoj zabrinjavajuće visoka. Prema našem istraživanju, čak je 73,6% posto ispitanih osoba doživjelo neki oblik nasilja zbog svoje spolne orijentacije, rodnog identiteta ili rodnog izražavanja, a od toga je samo njih samo 7,7% doživljeno nasilje prijavilo policiji. Također, prema komparativnim istraživanjima Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2014., Hrvatska stoji pri samom vrhu europskih zemalja po učestalosti nasilja protiv LGBTIQ osoba. Samo u aktualnoj godini, svjedokinje smo porasta nasilja i govora mržnje protiv LGBTIQ osoba u javnosti, kao i odsutnosti jasne osude transfobnog i homofobnog nasilja od strane vlasti.

Nedostatak osude od strane vlasti, kao i visoka razina društvene transfobije i homofobije, dovode do toga da je primjena zakonske regulative u vezi zločina iz mržnje u praksi veoma manjkava i neefikasna. Procesi prijave, istrage i procesuiranja traju jako dugo, žrtve bivaju izložene sekundarnoj viktimizaciji i lošem postupanju službenica i službenika, ne ulaže se dovoljno truda u pronalaženje počinitelja te oni u velikom broju slučajeva ne bivaju pronađeni. Ako i budu nađeni, bivaju im izrečene preblage kazne.

Naime, najveći problem u vezi zločina iz mržnje predstavlja neprepoznavanje motiva mržnje i nepostojanje kriterija za ispitivanje postojanja motiva mržnje prilikom odlučivanja o načinu procesuiranju fizičkog napada. U praksi se događa da policijski službenici pokreću prekršajne postupke protiv počinitelja koji su počinili zločin iz mržnje, unatoč tome što su žrtva i svjedoci potvrdili da je počinitelj tijekom napada uzvikivao pogrdne povike na račun spolne orijentacije ili rodnog identiteta žrtava.

Zato smatramo da bi u Protokolu o postupanju u vezi zločina iz mržnje trebalo jasno propisati okolnosti na koje valja obratiti pažnju prilikom kvalificiranja djela, a koje primarno ukazuju na sumnju da je napad počinjen iz mržnje. Na taj bi se način spriječilo da počinitelji kaznenih djela iz mržnje budu kažnjeni u prekršajnom postupku, izbjegavajući time kaznenopravne sankcije.

Nadalje, iz naše prakse, kao i iz istraživanja provedenog 2015. godine o obiteljskom i partnerskom nasilju protiv lezbijki, biseksualnih žena i trans žena, vidimo da su transrodne osobe posebno vulnerabilna skupina jer doživljavaju nasilje češće, i u težim oblicima od ostalih LGB osoba. K tome, upravo transrodne osobe najrjeđe prijavljuju nasilje, a razlog tome je dodatno nepovjerenje u institucije u situaciji neusklađenosti oznake spola u osobnim ispravama s rodnim identitetom osobe. Naime, kako pokazuje i naše istraživanje, glavni razlog neprijavljivanja je upravo strah od transfobne reakcije policijskih službenika i službenica zbog oznake spola na osobnoj iskaznici koji ne odgovara rodnom identitetu i rodnom izražavanju žrtve.

Konzistentnost oznaka spola u službenim dokumentima s rodnim identitetom osobe ključna je za pristup svim oblicima institucionalne pomoći, a postojeća regulacija nipošto nije zadovoljavajuća. Osim niza problema u njezinoj primjeni, ona je prvenstveno problematična jer su u donošenje odluke o rodnom identitetu osobe uključene druge osobe, u ovom slučaju, niz stručnjakinja i stručnjaka bez jasnih kvalifikacija, i najzad Nacionalno Zdravstveno Vijeće koje donosi konačnu odluku o priznavanju nečijeg rodnog identiteta. Takav postupak, koji često traje duže od godine dana, zahtjeva od osoba prikupljanje brojne dokumentacije, dobivanje dijagnoze poremećaja rodnog identiteta koji sa sobom nosi nepotrebnu stigmu, kao takav krši tjelesnu autonomiju i osobno dostojanstvo transrodnih osoba.

Stoga zahtijevamo da se u što hitnijem roku donese Zakon o rodnom identitetu prema kojemu će se pravno priznanje roda temeljiti isključivo na principu osobne samoidentifikacije, koji će omogućiti promjenu oznaka spola u dokumentima u najkraćem mogućem roku, bez naknada i bez obaveznog medicinskog vještačenja i postavljanja dijagnoze poremećaja rodnog identiteta; koji neće ovisiti o bračnom ili partnerskom statusu, koji neće zahtijevati određeno razdoblje života u „drugom“ rodnom identitetu itd. Zahtijevamo da se donese zakon po uzoru na norveške i malteške zakonske regulative, te koji će biti u skladu s preporukama Vijeća Europe i najvišim europskim standardima poštivanja ljudskih prava. Dok god zakonsko priznanje roda nije adekvatno regulirano, nemoguće je poduzimati daljnje korake u sprječavanju nasilja protiv transrodnih osoba.

Osim svega navedenog, zabrinute smo što Saborski odbor za ravnopravnost spolova nije reagirao prilikom donošenja Zakona o porezu na dohodak, Zakona o porezu na promet nekretnina i Zakona o lokalnim porezima, kao i prilikom recentnog donošenja Zakona o socijalnoj skrbi i prijedloga Zakona o hrvatskim braniteljima. Odbor je propustio o tim zakonima raspravljati i tražiti da se, gdje god se spominju bračni parovi, izrijekom navedu i izvanbračni parovi, životni partneri i partnerice te neformalni životni partneri i partnerice. Smatramo da bi Saborski odbor za ravnopravnost spolova ubuduće trebao imati glavnu ulogu u zaštiti ravnopravnosti na slijedeće načine: 1) da traži raspravu o svim problematičnim prijedlozima zakona te 2) da se zakonski prijedlozi poboljšaju tako da budu usklađeni sa Zakonom o životnom partnerstvu i da ne isključuju LGBTIQ osobe.

Da rezimiram, kao krucijalne promjene u vezi prevencije, sprečavanja i procesuiranja nasilja protiv LGBTIQ osoba, zahtijevamo:

  1. Da se u Protokolu o postupanju u vezi zločina iz mržnje jasno propišu okolnosti na koje valja obratiti pažnju prilikom kvalificiranja djela, a koje ukazuju da se potencijalno radi o zločinu iz mržnje, kako bi se izbjeglo pogrešno kvalificiranje nasilja protiv LGBTIQ osoba kao prekršaja.
  2. Da se hitno počne raditi na donošenju zakona o rodnom identitetu koji će se temeljiti na principu samoidentifikacije, bez patologizacije te po uzoru na najsuvremenije takve zakone u Europi.